U slavu Međunarodnog praznika rada, popularno, Prvog maja, Restart i Dokukino online pripremili su niz filmova koji na različite načine i unutar različitih žanrova problematiziraju ili reimaginiraju pitanje radništva i moderne radničke klase u kontekstu neoliberalnog kapitalizma koji globalno živimo. Pet novih filmova su na platformi volimdokumentarce, a neki su i besplatni uz promo kod PRVI-MAJ.
Izabrani dokumentarni filmovi bave se životom i smrti radničke klase i to kroz različita povijesna razdoblja, od specifičnog trenutka u povijesti britanskog kapitalizma kada je nakratko prevladala ideja javnog dobra i potreba za socijalnom pravdom nakon ujedinjujućeg iskustva Drugoga svjetskog rata (Duh četrdeset i pete), preko post-tranzicijskog žala za socijalističkim ekonomskim uređenjem i radničkim samoupravljanjem na primjeru Poljske i bivše Jugoslavije (Simfonija tvornice Ursus i Radnička klasa odlazi u raj), do esejističkog prikaza suvremenih načina eksploatacije (nevidljivih) radnika, u ovom slučaju sirijskih izbjeglica u Libanonu. (Okus cementa).
Možda najuzbudljiviji i najoriginalniji film prošlogodišnje selekcije Hot Docsa Simfonija tvornice Ursus (2018) poljske redateljice Jásmine Wójcik, predivno bizarna oda radničkoj klasi i neuništivosti ljudskog duha, premijerno je prikazana na prestižnom Dok Leipzigu, te u međunarodnoj konkurenciji ZagrebDoxa. Zvučna je to reprodukcija jednog radnog dana u tvorničkom pogonu koji više ne postoji i čiji bivši radnici uz pomoć zvukova i memorije vlastitih tijela stvaraju simfoniju sačinjenu od mehaničkih zvukova i pokreta koji su ispunjavali nekad svjetski poznatu tvornicu traktora Ursus. Ovaj po mnogočemu fascinantan eksperimentalni radnički mjuzikl dostupan je na platformi volimdokumentarce.net uz minimalnu naknadu.
Na platformi su potpuno besplatna dva iznimna naslova s vrlo aktualnom temom nužnosti postojanja javno dostupnih socijalnih usluga države i to do sljedećeg četvrtka, 6. svibnja, samo uz unos novog kôda PRVI-MAJ. Radi se o filmovima Duh četrdeset i pete (2013) legendarnog britanskog redatelja Kena Loacha i Okus cementa sirijskog redatelja Ziada Kalthouma. Dobitnik dvije kanske Zlatne palme i veteran socijalnog filma, Loach se u Duhu četrdeset i pete bavi upravo ovom godinom zbog njezine presudnosti u povijesti britanskog kapitalizma. Nakon iskustva Drugog svjetskog rata i zajedničke borbe protiv fašizma stvorio se duh vremena koji je doveo do ideje o boljoj budućnosti sveukupne populacije čijih je gotovo 70 posto činila obespravljena radnička klasa, a koja je ‘45 dobila pristup zdravstvenoj i socijalnoj skrbi, teadekvatnom stanovanju, sve dok državu blagostanja nije sasjekla „željezna lady“ Margaret Thatcher proglasivši društvo i sve njegove potrebe nepostojećima. Pobjednik prestižnog festivala Visions du Réel, europske nagrade Doc Alliance i još preko dvadeset priznanja, Okus cementa fascinantan je filmski esej o sirijskim izbjeglicama koji u Beirutu grade neboder, dok njihove kuće stradavaju u bombardiranju. U pričama ovih nevidljivih radnika cement čini poveznicu između prošlosti i sadašnjosti te između života i smrti. Sirijski redatelj Ziad Kalthoum gostovao je prošlog svibnja u Hrvatskoj, razgovarajući nakon projekcija sa zainteresiranom publikom u Zagrebu, Rijeci, Zadru, Dubrovniku i Splitu.
Na platformi je dostupan je i film srpskog nezavisnog dokumentarista Marka Cvejića Radnička klasa odlazi u raj (2017), autentični portret svakodnevice petorice radnika iz danas opustošenog i oronulog Zrenjanina, nekoć jednog od industrijskih centara Jugoslavije. Radi se o posveti zaboravljenim junacima jugoslavenskog samoupravnog socijalizma snimljenoj u maniri cinéma véritéa koja funkcionira i kao memento za radničku klasu koju je tranzicija prognala iz društvene svijesti.
Na virtualnom programu Dokukina prikazujemo i tri domaća kratka filma, za vrijeme prvomajskoj tjedna potpuno besplatno. Neumorni kroničar post-tranzicijske Hrvatske Goran Dević u Dvije peći za udarnika Josipa Trojka (2012) donosi još jednu priču iz bivše željezare u Sisku – ovoga puta o demontiranju čuvene peći Siemens-Martin s kojom su radnici u nekoliko navrata oborili svjetski rekord u proizvodnji željeza. Pravo na Rad: Onako kako smo ga ostavile (2015) je zanimljiva, art brutovska minijatura o sudbinama radnica i uništavanju splitskog tekstilnog poduzeća Uzor, s film su snimili Marica i Ivan Lasić, maloljetnici iz doma za nezbrinutu djecu. Samoupravni film (2012) snimili su radnici brodogradilišta Mali Lošinj pod mentorstvom Igora Bezinovića. Ovaj participativni film radnički je komentar na raspravu o brodogradnji kao strateškoj nacionalnoj industriji, a nastao je u sklopu Restart laboratorija.
Od početka Restartove kampanje za ublažavanjem mjera izolacije prošlo je punih sedam tjedana, a zbog odličnog odaziva publike Restart Label od ovog četvrtka trajno snižava cijene trećine svog bogatog doku-kataloga.