Jedino dokumentarno kino u regiji i šire, naše Dokukino, koje je od 2012. smješteno u Kulturno informativnom centru (KIC), nedavno je proslavilo svoj 16. rođendan. Tim povodom pozvali smo dugogodišnju voditeljicu Dokukina KIC Dinu Pokrajac da za volimdokumentarce.net odabere pet filmova koji su obilježili recentni program, a filmovi su ujedno do 27. lipnja dostupni za rent uz rođendanski popust koji se ostvaruje uz promo-kod ‘SRETANRODENDANDOKUKINO’.
Odabrani nefikcijski filmovi najbolje artikuliraju autorsku estetiku i etiku koja suvremenu dokumentaristiku čini jednom od najprogresivnijih umjetničkih formi današnjice.
Kako spasiti mrtvog prijatelja, r. Marusja Siroječkovska
Marusja ima 16 godina i poput zabrinjavajućeg broja ruskih tinejdžera želi se ubiti. No onda sretne svoju srodnu dušu Kimija. Postaju nerazvojni i snimaju naizmjenična razdoblja euforije i tjeskobe, sve sretne i tužne trenutke vlastite mladosti, sagorijevajući svijeću s oba kraja uz puno droge i glazbe na tom lošem tripu 2000-ih. Dokumentarni film Kako spasiti mrtvog prijatelja ljubavno je pismo divnom, senzibilnom Kimiju kojeg je život u depresivnoj Rusiji (koja je samo teritorij na karti jednako depresivnog svijeta) proždro, ali i buntovni vapaj iz srca, posveta cijeloj jednoj utišanoj generaciji. Neuništiva ljubavna priča u svijetu koji juri u susret neminovnoj kataklizmi.
Povratak u Reims (Fragmenti), r. Jean-Gabriel Périot
U autobiografskom eseju “Povratak u Reims” sociolog i filozof Didier Eribon ogolio je društvene nejednakosti i nasilnost eksploatacije vrativši se sjećanjem u svakodnevicu vlastite radničke obitelji kako bi dešifrirao opću političku evoluciju radništva. Fascinantno književno djelo memorijske refleksije u Périotu susreće virtuoznog filmaša koji poput metalurga rudari po arhivskoj građi raznolikih izvora (televizijske vijesti, dokumentarci, fikcija). Rezultat je nekonvencionalna filmska ekranizacija jednog od najutjecajnijih memoara 21. stoljeća koji je pokrenuo „klasni coming-out.“ Intimnija prva polovica filma prati obiteljski usud od Eribonove prabake do njegove majke, dok druga polovica analizira razloge koji su doveli do dobro nam znane političke situacije krajem 20. stoljeća kada je oformljen društveni pakt koji atomizira pojedince i otupljuje polaritet klasnog konflikta.
Futura, r. Pietro Marcello, Francesco Munzi i Alice Rohrwacher
Po uzoru na Pasolinijeve Ljubavne susrete autorski trio Marcello, Munzi i Rohrwacher poduzima kolektivno istraživanje i putovanje duž Apeninskog poluotoka gdje sreću djevojke i dječake u dobi od 15 do 20 godina i kroz seriju intervjua raspituju se o njihovim vizijama budućnosti. Redatelji seciraju
akutne boljke talijanskog društva i s tinejdžerima otvoreno razgovaraju o njihovim očekivanjima, čežnjama, strahovima i snovima te preprekama koje moraju prevladati da bi ih ostvarili. Tjeskobna slika mladih Talijana, koji su lišeni veza s prošlosti, iscrpljeni sadašnjošću i odsječeni od ikakve budućnosti koju mogu zamisliti, vjerno dočarava zeitgest kulture zaborava koju živimo.
Mala Palestina (Dnevnik opsade), r. Abdallah Al-Khatib
Palestinski aktivist, sociolog i filmaš Abdallah Al-Khatib intimno dokumentira život u Yarmouku, palestinskom kvartu u Damasku i nekoć najvećem palestinskom izbjegličkom kampu na svijetu. Njegov filmski dnevnik snažno a opet suptilno dijeli bol i nadu zajednice pod opsadom, dajući glas njezinim članovima_icama. Razotkrivajući njihovu nepodnošljivo nasilnu svakodnevicu također zahvaća žudnju za životom, ljupke trenutke ispunjene nadom, kao što je krupni plan prašine koja prikriva – ali ne potpuno – šljokičasti lak jedne djevojke. Stanovnici_e kampa suprotstavljaju se bombardiranju, izmještenosti i gladi jedino kako znaju – okupljanjem na prosvjedima, učenjem, muzikom, ljubavlju i radošću. Za slobodnu Palestinu.
*Film je dostupan besplatno uz promo-kod ‘PALESTINA’
Govori da bih te video, r. Marija Stojnić
Uvodnik u svijet radiofonije koja je u ovo doba preplavljujućih vizualnih podražaja gurnuta na marginu. Posveta jednoj od najstarijih europskih radio stanica – Radio Beogradu koji je s emitiranjem započeo u 1. listopada 1924. godine, odmah nakon Radio Pariza i Radio Beča koji je zašumio u eteru gotovo istovremeno kada i beogradski radio. Film istražuje zvučne krajolike Radio Beograda – svojevrsnog kulturnog markera bivše Jugoslavije te rasadnika unikatnog autorskog sadržaja i kritičkog razmišljanja. Pritom nas podsjeća kako u kulturi koja se dominantno oslanja na organ vida ovaj „old school“ auditivni medij i dalje ima zavidnu moć izravno utjecati na živote svojih slušatelja te ih riječima, glazbom i zvukom prenijeti u kolektivno pamćenje i zajedničko iskustvo čovječanstva.